Rijetkost je bilo susresti fratra jednostavnijega srca i života. On je oživotvorio blaženstvo “Blago čistima srcem oni će Boga gledati”.
Susret sa Fra Ferdom je uvijek i svima bio dio raja na zemlji. Bio je djetinje jednostavnosti. Bio je suprot svijetu sebičnosti. On se razdao u nesebičnosti.
Bio je fratar koji je istim srcem služio u Albaniji i po Hercegovini. Podmetnuo je svoja leđa i puno godina služio u ratom ranjenom Konjicu.
Fra Ferdo je volio i sport. Razgovori o nogometu s njim su bili iscrpni. Posljednjih godina znali smo “umirati” od smijeha dok bi blagoslivljali kuće na Kočerinu.
Fra Ferdo je volio život, volio činiti svima dobro, volio je društvo, stigao na mnoge tuđe radosti i dane žalosti.
Dragi fra Ferdo nedostajat ćeš puno svojim fratrima, svojojbobitelji, Batinu, Posušju, Hercegovini…
A sveti Franjo bi klicao sada: “Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri nam tjelesnoj smrti.”