Danas je Svetkovina sv. Ilije, koja se, po tradiciji, u duvanjskom kraju slavi svečanim misama “U borovim” u Gornjem Brišniku, na Radoševini-Borčani, u Karmelu sv. Ilije na Buškom jezeru, u Vojkovićima i na Gradini-Stipanjići…
Posebno svečano bilo je u Groblju „U borovima“ u Gornjem Brišniku, gdje je Svečano misno slavlje, uz koncelebraciju mjesnih svećenika, predvodio fra Ante Pranjić, duvanjski gvardijan, rođen upravo u Gornjem Brišniku, a koji je danas proslavio i 40 godina od svoje prve mlade mise, dakle, 40 godina misništva, svećeništva, redovništva.
Zato nam je bilo zanimljivo posebno popratiti ovo dvostruko misno slavlje u Gornjem Brišniku, gdje se, po iznimnoj vrućini, okupilo mnogo vjernika. Neki su pješačili, hodočastili do kapelice „U borovima“ preko brda više od tri kilometra.
U doista nadahnutoj, zanimljivoj i poučnoj propovijedi, fra Ante je prvo propovijedao o životu svetog Ilije, jednog od najvećih proroka i svetih ljudi prije Isusovog dolaska u Starom zavjetu.
„Jesmo li spremni u duši za ovo današnje slavlje? Jedino nas svemogući Bog može očistiti. A čišćenje duše dolazi s pokajanjem i zazivom Božjeg milosrđa“ istaknuo je fra Ante, a potom se prisjetio i nazočne podsjetio na svoju mladu misu prije 40 godina.
BORBA ZA PRAVOGA BOGA
Vrijeme je Božji dar i brzo protječe. Mnogi od vas, koji ste stariji malo više od četrdeset godina sjećate se kako smo slavili mladu misu na Dešnjovači na današnji dan 1975. godine. Bijaše to prva mlada misa, otkako se zna ili od kad Brišnik pamti. Oh, kako vrijeme brzo proletje, iako sam kao svećenik prošao mnoga radna mjesta i u domovini i u inozemstvu. Bogu hvala na svemu dobrome, a neka mi oprosti sve pogrješne odluke i postupke. Kod nas ljudi ima uvijek potrebe za kajanjem. Pa čak i kod svetog Ilije kad mu je dojadio progon kraljeve vojske i kraljice Izabele i reče: „Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svoji“
Istina, ja se još nisam tako umorio, ali nisam ni tako dobar kao što su bili moji preci ili roditelji. Ali ono za što sam zahvalan Bogu i svojim precima je vjera u pravoga Boga za čiju su se stvar borili i proroci i apostoli, a posebice sv. Ilija prorok. Ta borba, ostati na Božjem putu i sačuvati pravu vjeru, ta borba traje otkako je čovječanstva, kazao je fra Ante, a potom je malo „prošetao“ kroz povijest, naglasivši da se ona ponavlja.
{gallery}gornji{/gallery}
„Povijest se i ponavlja i donosi još teža iskušenja. Čovjek pada sve niže i niže.
Prvi čovjek je htio biti kao Bog i spoznao svoju bijedu, svoju golotinju. Odatle nam istočni grijeh u kojem se rađamo, i u znoju lica svoga zarađujemo svoj kruh i odlazimo u bolovima s ove zemlje. Čovječanstvo se raširilo po zemlji i iskrivilo vjeru u pravoga Boga. I to iskrivljavanje ide sve više i više“, istaknuo je u svojoj današnjoj propovijedi duvanjski gvardijan i nastavio, dotaknuvši se i brišničke, hrvatske povijesti.
„U sveukupnoj toj prošlosti imao je svoju ulogu i naš hrvatski narod kroz proteklih 14 stoljeća. Preuzeli su nauk evanđelja i ostali vjerni svetoj Crkvi. Naš kraj je pogodila teška nesreća osmanlijskim osvajanjem. Jedna trećina svijeta je pobijena, druga je trećina pobjegla, a tek treći dio se krio po pećinama i grmovima, po dolcima i Midenoj. Crkve su porušene, duvanjska biskupija i župe su nestale. Kad se malo primirilo, svijet se počeo vraćati na svoja ognjišta i u naš Brišnik.
Brišnik je često bio siromašan, ali nije bio nevažan. Dao je puno ljudi, ali malo ih se spominje. Ima oštru zimu i vruća ljeta, ali osjećajne ljude za tuđu nevolju, kao što je bio naš junak Mijat, a poginuo je 20.07.1642.godine. Duvno ima škrtu zemlju, ali hrabre ljude. U Brišniku se živjelo i molilo. Gornji Brišnik je bio i središte župe prije 390 godina (od 1625 – 1670.) Župa se zvala Brišnik, a u duvanjskoj okolici nije bilo nijedne crkve ni župe. Svi dobro poznajete naša Poljica. Kršćanski svijet je pobjegao od ceste i turskih karavana i okupljao se gore ispod Midene. Svi poznajte groblje poviše Zorina dolca na Poljicima. Ako se bolje zagledate opazit ćete kako su po Poljicima bile njihove kućice skoro na svakoj većoj njivi.
Tako siromašni, ali s čvrstom vjerom u Boga, na Poljicima, počeli iz početka: „Crkva im je divno podnebesje, / Oltar časni brdo i dolina, / Tamjan miris što se k nebu diže / Iz cvijeta i iz bijela svijeta / I iz krvi z krst prolivene” Sjetimo se „Pratrovaca“ i Križevca, Zorina dodca i Midene. Svuda su posijani grobovi naših predaka.
Grobovi su se množili kako su ratovi bjesnjeli. Kad je izbio rat za Kretu ili Kandijski rat 1645 – 1669. god. kršćanski svijet je morao ponovo bježati od Rame i Duvna prema Cetini i Sinju. Na Poljicima ostaju mrtvi i njihovi grobovi. Ali ni grobovi nisu ostali netaknuti. Nadgrobni znakovi su porušeni, a grobovi zarasli u zemlju. Tek je ostao jedan veliki križ koji svjedoči o tom 17. stoljeću i velikoj nevolji kršćanskog puka na ovim prostorima. Dugo vremena su dolazili od Sinja i molili i palili svijeće na tim grobovima. I dan danas ponetko se sjeti, pomoli se i zapali svijeću kod tog križa na Poljicima ili poviše Zorina dolca. Sveto je to mjesto. Govori o vjernosti naših predaka svetom Evanđelju. Sve su pretrpjeli za krst časni i svoj zavičaj. Sačuvali su nam te vrednote uz ogromne žrtve“, istaknuo je fra Ante, a potom se upitao o budućnosti ovoga kraja?
„A što će biti s nama? Što ćete ostaviti svojim potomcima? Sretan sam i Bogu zahvalan da sam mogao kroz ovih 40 godina kao svećenik svjedočiti Božju riječ i bar malo doprinijeti žrtvi naših predaka. Zahvalan sam svemogućem Bogu da sam mogao učiniti nešto i za svoj Brišnik i za naše Duvno: za našega junaka Mijata i crkvu sv. Ante, za naš samostan u Duvnu i duvanjsku baziliku, koja je Spomen crkva svih Hrvata. Vjerujem da je to od Božjeg blagoslova koji mi ostaviše moji roditelji. Zato, blagoslivljate, a ne proklinjite. Blagoslivljajte svoju djecu, a ne psujte. Kad ne bude više moga glasa imat ćete ona tri zvona u crkvi koja će vas pozivati na molitvu i vjeru. Kad ne mognem više dolaziti u Gornji Brišnik, imate junaka Mijata koji će stražariti i kad mene ne bude. Svi ostanimo na tom putu borbe za pravoga Boga. Neka taj oganj ili vatra za Boga gori u vama kao što je gorila i plamtjela u sv. Iliji proroku“, pozvao je fra Ante Pranjić okupljene vjernike na kraju svečanog misnog slavlja, koje je upriličeno u Gornjem Brišniku, na groblju „U borovima“, a na Svetkovinu svetog Ilije i 40 godina svoga misništva.
Njegova propovijed nagrađena je dugim pljeskom.
Misno slavlje uveličala je skladna pjesme Župnog zbora, a za uspomenu na ovo svečano misno slavlje vjernicima su podijeljeni prigodni darovi, medaljice i križići.
Fra Anti Pranjiću, Brišničaninu, a duvanjskom gvardijanu, čestitamo 40 godina svećeništva i želimo da mu Bog podari dobro zdravlje i dug život u kojemu će s veseljem služiti Bogu i svome narodu!
www.tomislavnews.com/fOTO: arhiva (čekamo svježe!)
