Udobno smješten, obzor je do nakraj hodnika, kava i mala kola, pletene stare stolice, mobitel na rubu stola, besplatna modna revija.
Jeftina glazba, nazalan glas, nešto kao otišla si, sve sam ti dao, zar sam to zaslužio, vrati se opet meni, svi žale zbog nas.
U rukama vrećice baš nositi vole u prolazu žene, razne, ima ih, nakaradno odjevene, neke su i umotane, neke polugole.
Stigla je poruka, ne otvaram, znam što piše, kupila sam grudnjak, neću ništa više, još ću u Zaru i eto me, zamijenit ću haljinu, bio si u pravu, brzo ću doći, naruči mi kavu. Probat ćeš i ti košulju, ima jedna dobra, nije puno skupa, uvijek istu nosiš kad pođemo nekud i od zadnjih svatova na njoj ti je rupa.
U rukama vrećice, ali sad u mojim, u gepek ih slažem, osam ih je, brojim, ali nje još nema, skoknula je do Pi Esa, kočijašu sličan, pola sata, sigurno, kod auta stojim.
Oprostite prometnici i vozači koji voze iz suprotnog smjera, pretječući dva sam puta upao u škare, rečenica usklična proguta tišinu: De malo uspori, je… te pare!
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija
