UDRUGA HRVATSKA ZVONA: PRIVREMENI POPIS (Presude i sudski procesi pripadnicima A BiH za ratne zločine nad Hrvatima u B iH)

PRIVREMENI POPIS (PRESUDE I SUDSKI PROCESI PRIPADNICIMA A BiH ZA RATNE ZLOČINE NAD HRVATIMA U BiH)

 Bugojno

U općini Bugojno u Domovinskom ratu (od 17. VII.1993. godine do 12. VIII.1993.godine)  Armija republike Bosne i Hercegovine , ubila je 104 hrvatska civila i zarobljenog pripadnika Hrvatskog vijeće obrane. Ovom broju treba dodati 19 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane koji su odvedeni iz logora  Armija Republike Bosne i Hercegovine, formiranih u općini Bugojno (najzloglasniji; Stadion Iskra, hotel Kalin i dr).

U općini Bugojno tijekom rata između Armije Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane, veliki broj Hrvatskih civila i pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, je ubijen, zatočen u nehumanim uvjetima, korišteni su za kopanje rovova na prvoj crti bojišnice, neki su nestali i za njihovu sudbinu se još ništa ne zna (zbog protoka vremena za pretpostaviti da su svi ubijeni). Događala su se silovanja žena (koje nisu bile zatočene te su živjeli u svojim domovima; zabilježena su 4 takva  slučaja koji su uredno prijavljeni tada nadležnim tijelima).

Za ova i druga zlodjela koja su počinjena u općini Bugojno nakon zauzimanja općine Bugojno od strane Armije Republike Bosne i Hercegovine, osuđen su slijedeći pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine:

1. Nisvet Gasal osuđen od Suda BiH na kaznu zatvora od 4 godine (Upravnik Logora)
2. Senad Dautović osuđen od Suda BiH na kaznu zatvora od 7 godina (načelnik CSB)
3. Musajb Kukavica osuđen od Suda BiH na kaznu zatvora od 4 godine (zapovjednik osiguranja logora).
4. Handžić Enes osuđen od Suda BiH na kaznu zatvora od 8 godina zatvora(pomoćnik zapovjednika za sigurnost 307 brigade Armije Republike Bosne Hercegovine)
5. Duraković Šaćir osuđen na kaznu zatvora od 6 godina, počinitelj zločina (vojnik Armije Republike Bosne Hercegovine)
6. Vrban Ened zv.“Enko“ osuđen na kaznu zatvora od 6 godina , počinitelj zločina(vojnik Armije Republike Bosne i Hercegovine)
7. Šego Osman osuđen na kaznu zatvora od 5 godina, počinitelj zločina(vojnik Armije Republike Bosne i Hercegovine).
8. Osmić Alija osuđen na kaznu zatvora od 3 godine, počinitelj zločina(vojnik Armije Bosne i Hercegovine).
9. Velagić Muhko osuđen na kaznu zatvora od 6 godina, počinitelj zločina, (vojnik Armije Republike Bosne i Hercegovine).
10. Velagić Safet osuđen na kaznu zatvora od 6 godina, počinitelj zločina(vojnik Armije Republike Bosne i Hercegovine).

 

Busovača

U općini Busovača u Domovinskom ratu (od 24. I.1993.godine do 11. I.1994. godine, Armija Republike Bosne i Hercegovine, ubila je 50 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

Posebno treba izdvojiti dan (26. I.1993.godine) kad su pripadnici , Armije Republike Bosne  Hercegovine, napali selo Gusti Grab i u tom napadu ubili osam hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

Za ovaj zločin nitko nije odgovarao.

15. VI.1993. godine također na lokalitetu Busovačke staje pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine, ubili su iz zasjede 16 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Među civilima bio je i jedan maloljetnik.

Za ovaj zločin nitko nije odgovarao. 

 

Čapljina

U općini Čapljina u Domovinskom ratu (od 13. VII. 1993. do 10. X. 1993. godine) od strane pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine ubijeno je 15 zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. (Jedan od ubijenih pripadnika bio je  vozač kola hitne pomoći koji je u tom trenutku prevozio ranjenike).

Za ove zločine nitko nije odgovarao.

 

Fojnica

U općini Fojnica u Domovinskom (od 16. V. 1993. godine do 24. XII.1993.godine) od strane pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine ubijen je 31 hrvatski civil i zarobljeni pripadnik Hrvatskog vijeća obrane.

Pored ostalih ubijenih hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, dana 13. XI.1993. godine pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine, ubili su gvardijana  i vikara Franjevačkog  samostana (fra Nikicu Milićevića i fra Leona Migića).

Za ovaj zločin osuđen je počinitelja zločina Miralem Čengić. Vrhovni Sud BiH osudio ga je na 15 godina zatvora. Istom presudom na kaznu zatvora od 6 mjeseci osuđeni su pomagači u izvršenju ovog kaznenog djela: Nedim Zerdo, Samin Mušinbegović i Vahid Begić.

Miralem Čengić i drugi sudionici ovom presudom nisu osuđeni za ratni zločin nego im je suđeno kao za mirnodopsko („obično“) ubojstvo.

Miralema Čengića tijekom izdržavanja kazne zatvora tri puta je pomilovan od  člana Predsjedništva BiH (Alije Izetbegovića) i jednom od  Predsjednika F BiH (Ejupa Ganića), tako da je Čengić nakon šest godina bio slobodan.

Izuzev presude za ubojstvo dvojice franjevaca, za ostale zločine nitko nije odgovarao.

 

Općina Gornji Vakuf-Uskoplje

U općini Gornji Vakuf-Uskoplje u Domovinskom ratu (od 13. I.1993. godine do 28. VIII.1993. godine) pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine ubili su 17 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane).

Za ove zločine nitko nije odgovarao

 

Jablanica

U općini Jablanica u Domovinskom ratu  (od 4. VII. 1993. godine do 6. X. 1993. godine) Armija Republike Bosne i Hercegovine) ubila je 54 hrvatska civila i zarobljena pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

Dana 28. VII. u selu Doljani u napadu Armije Republike Bosne i Hercegovine ubijeno je i masakrirano 40 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Preostali stanovnici tog sela odvedeni su u zloglasni logor A BiH u Jablanicu (Muzej “Bitke za ranjenike“). U logoru su zatvoreni i žene i djeca čak je jedna trudnica rodila dijete u tom logoru.

Za ove zločine odgovarali su:

1. Sabit Škampo počinitelj zločina (vojnik), od Županijskog suda u Mostaru osuđen je na kaznu zatvora od 6 godina  (zbog ratnog zločina u selu Doljani).
2. Zehrudin Šćuk počinitelj (vojnik), od Županjskog suda u Mostaru osuđen je na kaznu zatvora od 6 godina zbog zločina počinjenih u selu Doljani.
3. Mirsad Tahirović zv. “Deba” počinitelj zločina (vojnik), od Županijskog suda u Mostaru osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina zbog kaznenog djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Za ratne zločine počinjene  na području općina Jablanica i Konjic  vođeno je više postupaka protiv optuženog Nihada Bojadžića (zamjenika zapovjednika postrojbe  „Zulfikar“: diverzantskog odreda pri Štabu Vrhovne komande Armije Republike Bosne i Hercegovine). Za počinjenje više kaznenih djela (ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i  ratni zločin protiv civilnog stanovništva) osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina zbog individualne odgovornosti.

 

 

 

Konjic

U općini Konjic u Domovinskom ratu (od 23. III.1993. godine do 19.II.1994. godine) od strane Armije Republike Bosne i Hercegovine ubijeno je 99 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

U općini Konjic Armija Republike Bosne i Hercegovine, tijekom agresije počinila stravične i brojne zločine u selima i zaseocima nastanjenim Hrvatima. Ovdje ćemo navesti samo neke:

Dana 25. III. 1993.godine u selu Orlište općina Konjic ubijene su 4 civilne osobe starije životne dobi (rođ, 1907., 1913., 1923. i 1937. godište), među kojima je bilo i nepokretnih.

Za ovaj zločin nitko nije odgovarao

 

Dana 16.04.1993.godine u selu Trusina ,Armija Republike Bosne i Hercegovine ubila je 23 hrvatska civila i zarobljena pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

Za ove zločine osuđeni su pripadnici  Armije Republike  Bosne i Hercegovine:

1. Nihad Bojadžić (zamjenik zapovjednika odreda Zulfikar) od Suda BiH osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina za zločine počinjene u selu Trusina 16. IV. 1993.godine. Naime ista osoba osuđena je za zločine počinjene u muzeju Jablanica na 1 godinu, a za Trusinu 15 godine, te mu je Sud izrekao jedinstvenu kaznu zatvora od 15 godina za obadva kaznena djela
2. Rasema Handanović (vojnik) izvršitelj priznala krivnju i potpisala sporazum s Tužiteljstvom BiH i osuđena na kaznu zatvora od 5 godina i šest mjeseci zatvora.
3. Edin Džeko (vojnik)izvršitelj, od Suda BiH osuđen je na 13 godina zatvora za zločine počinjene u selu Trusina.
4. Nedžad Hodžić (vojnik) izvršitelja od Suda BiH osuđen je na kaznu zatvora od 12 godina za zločine počinjene selu Trusna.
5. Mensur Memić (vojnik) izvršitelj od Suda BiH osuđen je na kaznu zatvora od 10 godina za zločine počinjene u selu Trusina

 

Dana 6. VII. 1993. godine prigodom prelaska preko planine Bokševice, (u nakani da prijeđu na teritorij pod kontrolom Hrvatskog vijeća obrane, ubijene su 4 civilne osobe hrvatske nacionalnosti (također starije životne dobi: rođene 1909.,1908., 1919.,1941. godine).

Za ovaj zločin nitko nije odgovarao

 

Tijekom rata veliki broj Hrvata općine Konjic zatvarani su u logore. Najpoznatiji logor bio je Logor Musala, koji je formiran 10. V. 1992. godine  u kojem su zarobljenici proživljavali najgore torture.

Za zločine počinjene u Logoru Musala (u kojem su bili zatočeni i Hrvati i Srbi) Sud BiH osudio je upravnika logora:

1. Edhem Žilić (upravnik logora Musla) osuđen je na 6 godina zatvora. U presudi se navodi da je kao upravnik logora osobno zlostavljao zatočenike, i omogućio drugima da to čine.

 

Kakanj

U općini Kakanj u Domovinskom ratu  (od 20. VI. 1992. do 29. XII. 1993. godine)

Armija Republike Bosne i Hercegovine ,ubila je 68 Hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

Posebno treba istaknuti zločin koji se dogodio na svetog Antuna (13. lipnja) u širem području Ričice (u selima Drenovnik, Kovači i Bradarići) kada su ubijeni pored  ostalih i tri sina i muž Anice Jurić.

Za ove zločine nitko nije odgovarao.

Također nakon okupacije hrvatskih sela u općini Kakanj ubijeno je u klasičnim likvidacijama 17 civila (među kojima i jedno dijete od 16 godina: Mladen Udovičić).

Za ove zločine nitko nije odgovarao.

 

Kiseljak

U općini Kiseljak u Domovinskom ratu (od 20. X. 1992. godine do 23. XI .1993. godine) Armija Republike Bosne i Hercegovine ubila je 26 hrvatska civila i zarobljena pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

Za ove zločine nitko nije odgovarao.

 

 

Kreševo

U općini Kreševo u Domovinskom ratu od 20. VI. 1993. godine do 17. X.1993. godine Armija Republike Bosne i Hercegovine ubila je 6 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane

Za ove zločine nije nitko odgovarao.

 

Maglaj

U općini Maglaj u Domovinskom ratu (od 27. VIII. 1993. godine do 21. X. 1994. godine) Armija Republike Bosne i Hercegovine ubila je 26 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

Za ove zločine nitko nije odgovarao

 

Mostar

U općini Mostar u Domovinskom ratu (od 30. VI. 1993. do 3.XII.1993. godine) pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine ubili su 99 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Posebno se ističe zločin u selu Grabovica kada su pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine  8. i 9. IX.1993. godine ubili 32 hrvatska civila (dio tijela bacili u rijeku Neretvu). Najmlađa žrtva bila je Mladenka Zadro rođena 1989. godine a najstarija žrtva Martin Marić (rođen 1911. godine). Ova ubojstva pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine , činili su na posebno okrutan način (klanjem, uz prethodna mučenja dok su žene najprije silovane pa potom ubijene). Za 18 tijela ubijenih žrtava još uvijek se traga.

Za zločine počinjene u s. Grabovica odgovarali su:

1. Haris Rajkić počinitelj zločina (vojnik),  Županijski Suda Mostar  osudio ga je na 13 godina zatvora za zločine počinjene u s. Grabovica
2. Nihad Vlahovljak počinitelj zločina (zapovjednik voda), Županijski Sud Mostar osudio ga je na 13 godina zatvora za zločine počinjene u S Grabovica
3. Sead Karagić počinitelj zločina (vojnik),Županijski Sud Mostar osudio ga je na 13 godina zatvora za zločine počinjene u s. Grabovica
4. Enes Šakrak počinitelj zločina (vojnik), Županijski Sud Sarajevo ga je osudio na 10 godina zatvora za zločine počinjene u s. Grabovica
5. Mustafa Hota počinitelj zločina (vojnik), Županjski Sud Sarajevo, ga je osudio na 9 godina zatvora za zločine počinjene u s. Grabovica.

 

U logorima Armije Republike Bosne  Hercegovine u Bijelom Polju-Potoci ubijeno je 8 zarobljenih Hrvatskih civila i pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

Za zločine počinjene u Bijelom Polju-Potoci kod Mostara odgovarali su:

1. Enes Ćurić (upravnik zatvora u Potocima) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina
2. Ibrahim Demirović (zapovjednik 47 BB)  počinitelj zločina  na kaznu zatvora od 13 godina
3. Habib Čopelj  počinitelj zločina (vojnik) osuđen je na zatvorsku kaznu u trajanju od 5 godina
4. Miralem Omanović počinitelj zločina (vojnik) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 14 godine zbog brutalnog ubojstva trojice zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

 

U logoru Armija Republike Bosne i Hercegovine  u „IV osnovna škola“ ubijeni su 18 zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Za ove zločine odgovarali su:

1. Čišić Mili   počinitelj zločina (vojnik) osuđen je na kaznu zatvora od dvije godine i 6 mjeseci zatvora
2. Husnija Oručevć počinitelj zločina (vojnik) osuđen na kaznu zatvora od dvije godine
3. Ćupina Mirsad počinitelj zločina (vojnik) osuđen na 5 godine zavora
4. Toporan Hilmo počinitelj zločina (vojnik) osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od jedne godine
5. Predrag Ajkić počinitelj zločina (vojnik) osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 2 godine
6. Zijad Redžović počinitelj zločina (vojnik) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine
7. Ibrahim Oručević počinitelj zločina (vojnik) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i šest mjeseci
8. Pribišić Nezir počinitelj zločina (vojnik) na kaznu zatvora od jedne godine
9. Slobo Marić počinitelj zločina (vojnik) osuđen je na jednu godinu i šest mjesec zatvora

Na području općine Mostar pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine događala su se pojedinačna ubojstva Hrvatskih civila koji  su živjeli u svojim kućama i stanovima. Dvadeset  tijela hrvatskih civila su pronađena u masovnim i pojedinačnim grobnicama nakon okončanja rata.

Za ove zločine nitko nije odgovarao

 

Zarobljeni pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i hrvatski civili odvođeni su u logore posebno; 4. osnovna škola, Bijelo Polje i Donja Drežnica. Prigodom zatočenja svaki Hrvat morao je znati svoju krvnu grupu, i istima je prisilno (i stalno) vadila uz neprestana žestoka zlostavljanja i maltretiranja (pojedinaca čak do smrti).

 

Donja Drežnica

U selu Donja Drežnica općina Mostar zarobljeni hrvatski civili i pripadnici Hrvatskog vijeća obrane, sustavno su zlostavljani na razne načine u prostorijama katoličke Crkve.

Za ovaj zločin osuđen je:

1. Zijad Kurtović (zapovjednik čete vojne policije Drženica)  počinitelj zločina osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina zbog počinjenja kaznenih djela (ratni zločin protiv civilnog stanovništva  hrvatske nacionalnosti  i kaznenog djela uništavanje  kulturnih i povijesnih spomenika: Crkva u Donjoj Drežnici).

 

 

Općina Novi Travnik

U općini Novi Travnik u Domovinskom ratu (od 19. X. 1992. godine do 4.II.1994. godine) Armija Republike Bosne i Hercegovine je ubila 63 hrvatska civila i zarobljenog pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

Posebno treba napomenuti u ovoj općini najveći broj ubijenih hrvatski civila je od granatiranja civilnih objekata i djelovanja snajperista Armije Republike Bosne i Hercegovine (ukupno od ovakvog djelovanja Armije Republike Bosne i Hercegovine, ubijeno su 32 civila među kojima je 12 djece).

Za ove zločine nitko nije odgovarao.

 

Općina Prozor-Rama

U općini Prozor-Rama u Domovinskom ratu (od 18. VI.1993. godine do 15. I. 1994.godine) postrojbe Armije Republike Bosne  Hercegovine, na vrlo okrutan način ubili su 59 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Posebno dana 14. IX. 1993.godine u selu Uzdol općina Prozor-Rama na okrutan način ubili su 29 civila i 12 zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, kompletno selo spalili. Najmlađa žrtva bo je dječak Stjepan Zelić star 10 godina.

Za navedene zločine odgovarao je za pokolj u s. Uzdol komandant samostalnog prozorskog bataljuna Armije Republike Bosne i Hercegovine Enver Buza.

1. Enver Buza (komandant samostalnog prozorskog bataljuna Armije Bosne i Hercegovine, osuđen na 8 godina zatvora po zapovjednoj odgovornosti.

Ovom presudom osuđen je  jedini  i po rangu najviši komandant Armije Republike Bosne  Hercegovine, kojeg je Sud BiH osudio za zločine nad Hrvatima u BiH. Također Enver Buza je jedini osuđeni za stravičan zločin u s Uzdol 14. IX. 1993. godine.

 

Ništa manje okrutan zločin počinila je Armija Republike Bosne i Hercegovine u selu Jurići općina Prozor-Rama ubivši dvoje djece i staricu Anicu Jurić rođenu 1905. godine.

Za ovaj zločin nitko nije odgovarao.

 

Potrebno je još napomenuti stravičan zločin 16. IX.1993.godine u selu Hudusko gdje je Armija Republike Bosne i Hercegovine, zarobila a potom pogubila 16 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

Za ovaj zločin nitko nije odgovarao.

 

Travnik

Tijekom Domovinskog rata  u općini Travnik (od 20. X. 1992. kada je na punktu Travnik-Vitez kojeg je postavila 7. muslimanska brigada Armije Bosne i Hercegovine, u vrijeme dok nije bilo sukoba Armije Bosne i Hercegovine   i Hrvatskog vijeća obrane, ubijen Ivica Stojak, zapovjednik općinskog stožera Hrvatskog vijeća obrane Travnik, pa do 27. I. 1994. godine) Armija Republike Bosne i Hercegovine je ubila 106 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

Za ovaj zločin nije nitko odgovarao.

 

Posebno krvavo je bilo 7., 8. i 9. VI. 1993. godine kad je ubijeno više od pola ukupno ubijenih u općini Travnik.  Ističemo sela Maljine i  Bikoši u jednom danu ubili su 31. hrvatskog civila i zarobljeni pripadnik Hrvatskog vijeća obrane.

U selu Čukle u istom razdoblje Armija Republike Bosne i Hercegovine ubila je 18 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. U masovnom ubojstvu majka Serafina Lauš ostala je bez muža  i tri sina.

Istraga o ovom zločinu  protiv pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine koju je vodilo županijsko  tužiteljstvo Travnik  je obustavljena dana 6. II. 2019. godine radi nedostatka dokaza.

Za ove zločine nitko nije odgovarao.

 

Vareš

U općini Vareš tijekom Domovinskog rata (od 21. X. 1993. do 15. VII. 1994.) pripadnici Armija Republike Bosne i Hercegovine ubili su 56 hrvatskih civila i zarobljenih vojnika Hrvatskog vijeća obrane.  Dana 2. XI. 1993. godine Armija Republike Bosne i Hercegovine u selima Planinica, Peruni i Karasovina zarobila je 26 vojnika Hrvatskog vijeća obrane i iste je ubila. Kako je zabilježeno svjedočenjima ubojstva su se događala  hladnim oružjem.

Za ove zločine nitko nije odgovarao.

 

Također su krajem 1993. godine poginula 3 hrvatska civila, u crkvenom dvorištu, od granate ispaljene s položaja Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Za ovaj zločin nitko nije odgovarao.

 

Visoko

U općini Visoko tijekom Domovinskog rata (od 2. VI. 1993. godine do 10. I. 1994. godine Armije Bosne i Hercegovine ubila je 5 hrvatskih civila.

Za ove zločine nitko nije odgovarao.

 

Vitez

U općini Vitez tijekom Domovinskog rata (od 1. VI. 1992. godine do 5. III. 1994. godine) Armija Republike Bosne i Hercegovine je ubila 170 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Prema broju ubijenih za općinu Vitez može se reći da je to općina s najviše ubijenih hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Najmasovniji zločini Armija Republike Bosne  Hercegovine počinjen u općini Vitez su Križančevo selo 22. XII. 1993., u kojem su ubijena 63 hrvatska civila i zarobljena pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

Za ove sve strašne zločine osuđen je jedan pripadnik Armija Republike Bosne i Hercegovine za zločine u Križančevu selu. Za ovaj zločin osuđen je:

1. Alimr Sarajlić počinitelj zločina (vojnik), Sud BiH osudio ga je na kaznu zatvora od 15 godina.

Sud BiH potvrdio je optužnicu koja optužene: Ibrahima Tarahiju, (zapovjednik III bataljuna 325 brigade Armje Republke Bosne  Hercegovine)Nijaza Sivru,(pomoćnik zapovjednika 325 brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine za sigurnost) Rušita  Nurkovića,(pomoćnik zapovjednika 325 brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine za moral  vjerska pitanja) Almira Sarajlića,(vojnik 325 brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine) Sadika Omanovića,(vojnik 325 brigade A BiH) Šaćira Omanovića(vojnik 325 brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine) i Kasima Kavazovića(vojnik 325 brigade Armje Republike Bosne i Hercegovine), tereti za kazneno djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, dok se Ibrahima Purića(zapovjednik 325 brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine i zapovjednik TG Sjever 3.korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, tereti i za kaznena djela ratni zločin protiv civila te ratni zločin protiv ratnih zarobljenika.

Međutim na kraju suđenja osuđen je samo Sarajlić počinitelj zločina a ostali optužen su oslobođeni. Dakle nema zapovjedne odgovornosti za tako monstruozan zločin.

Buhine Kuće, 9. I. 1994. godine, Armije Republike Bosne  Hercegovine ubila je 25  hrvatskih civila i zarobljeni pripadnik Hrvatskog vijeća obrane, pored ostalih ubijena je Ankica Grabovac i njezino  dijete Danijel (Antin) Grabovac (rođen 1992. godine) dok ga je majka držala u naručju.

Za ovaj zločin nije nitko odgovarao.

 

Brutalno ubojstvo osmero djece (za vrijeme dogovorenog primirja) granatom ispaljenom s položaja Armija Republike Bosne  Hercegovine na igralište za djecu u Vitezu 10. VI. 1993. godine.

Za ovaj zločin nije nitko odgovarao.

 

Treba napomenuti i pojedinačna sustavna ubojstva hrvatskih civila njih 36 kroz svo razdoblje ratnih sukoba (granatiranje, snajpersko djelovanje i sl) .

Za ove zločine nije nitko odgovarao.

 

Zavidovići

U općini Zavidovići u tijeku Domovinskog rata (od 6. VI. 1993. godine do 23. I.1994. godine) Armije Republike Bosne i Hercegovine je ubila 36 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

Za ove zločine nitko nije odgovarao.

 

 

Zenica

U općini Zenica tijekom Domovinskog rata (od 26. I. 1993. do 5. III. 1994. godine snage Armije Republike Bosne i Hercegovine ubile su 86 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

Dana 26. I. 1993. godine pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine u selu Dusina zarobili su pripadnike Hrvatskog vijeća obrane, zlostavljali su ih i strijeljali. Prema svjedočenju preživjelih svjedoka jednom od njih izvadili su srce.

Za ovaj zločin nitko nije odgovarao.

 

Nakon ovladavanje cijelim područjem Zenice pripadnici Armije Republike Bosne  Hercegovine ubili su 32 hrvatska civila.

Za ove zločine nitko nije odgovarao.

 

Najpoznatiji logor u Zenici (u kojem su bili zatočeni hrvatski civili i zarobljeni pripadnici Hrvatskog vijeća obrane) je “Muzička škola”. U logoru su se dogodili brojni zločini pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Za ove zločine nitko nije odgovarao.

Posebno je zanimljivo na je načelnik Centra službi bezbjednosti u Zenici bio Šefik Džaferović (bivši član Predsjedništva BiH iz reda Bošnjačkog naroda), sada predsjednik Kluba Bošnjaka u Domu naroda Parlamentarne skupštine BIH.

 

Žepče

U općini Žepče tijekom domovinskog rata (od 24. VI. 1993. do 23. I. 1994. godine) snage Armije Republike Bosne i Hercegovine ubili su 27 hrvatskih civila i zarobljenih vojnika Hrvatskog vijeća obrane.

Posebno treba istaknuti zločin počinjen u selu Kiseljak (općina Žepče), gdje su pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine  na vrlo okrutan način ubili 12 civila  i zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Prema izjavama preživjelih pripadnici A BiH prilikom napada na samo selo Kiseljak (16. VIII. 1993. godine) zarobili su 24 civila i iste koristili kao živi štit u napadu na položaje Hrvatskog vijeća obrane.

Za ove zločine nitko nije odgovarao.

 

Zaključak:

Tijekom Domovinskog rata u BiH postrojbe Armije Republike Bosne i Hercegovine, počinile su brojne i masovne zločina nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima.

Posebno se ističu u činjenju zločina na području Središnje Bosne. Mnogobrojnije snage Armije Republike Bosne i Hercegovine (u Z/O 3. 4, i 6. korpusa) okupirala su mnoga područja u Središnjoj Bosni s hrvatskom većinom.

Za počinjene zločine (u Središnjoj Bosni, dolini Neretve i Sjevernoj Hercegovini) nije odgovarao nitko ili su odgovarali pojedinci  (uglavnom izvršitelji). Najviši i jedini komandant Armije Republike Bosne i Hercegovine osuđen na Sudu BiH je komandant samostalnog bataljuna Prozor, Enver Buza za počinjene zločine nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima 14. IX. 1993. godine u selu Uzdol.

Mnogi zločini počinjeni od strane Armije Republike Bosne i Hercegovine nisu procesuirani (oko 90%).

Za zločine počinjene u z/o 3. Korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine na međunarodnom Sudu u Den Haagu osuđeni su (na sramotno niske kazne u odnosu na razmjere zločina):

 Enver Hadžihasanović (nedavno preminuo) na kaznu zatvora od 3 godine i šest mjeseci i Amir Kubura zapovjednik 7. muslimanske brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine na dvije godine zatvora.

Ovaj dvojac vrijeme na koje su osuđeni proveli su u istražnom pritvoru u Haggu te po pravomoćnosti ovih presuda pušteni na slobodu.

Udruge Hrvatskog vijeća obrane proistekle iz Domovinskog rata su 1. III. 2017. Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske podnijele kaznene prijave za šesnaest visokih oficira Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske po tim prijavama nije pokrenulo niti jednu istragu, a za optužnice koje dolaze iz BiH (za hrvatske branitelje i ratne zapovjednike) stalno se otvaraju istrage i podižu optužnice.

Zapovjednici Hrvatskog vijeća obrane vojnog te političkog vodstva Hrvata u BiH, zbog navodno dokazanog “UZP-a“ osuđeni su ukupno od Suda u Hagu na kazne zatvora od 110 godina.

Treba napomenuti da je kompletan zapovjedni kadar zbornog područja Vitez osuđen u Haagu (obranjeni prostori središnje Bosne), zapovjednom kadru zbornog područja Orašje sudi se u Sarajevu (obranjeni prostor Bosanske Posavine), zapovjednom kadru zbornog područja  Mostar i Tomislavgrad (po napisanim optužnicama u Sarajevu) otvaraju se istrage i podižu optužnice u RH (obranjeni prostor od Uskoplja, Rame, Mostara, Čapljine, Stoca do Neuma…).

Više je nego očito da osovina Sarajevo-Haag-Zagreb odlično funkcionira u pravnoj agresiji na najviše  ratne zapovjednike i pripadnike Hrvatskog vijeća obrane. Dok ta ista osovina (Sarajevo-Haag-Zagreb) nije procesuirala više od 90 posto zločina nad Hrvatima BiH. A i neznatno procesuirani zločini vođeni su gotovo isključivo protiv počinitelja (izravnih izvršitelja) ratnih zločina.

Očito je da ta osovina ima jednu pravnu praksu za Hrvate a drugu za Bošnjake (Muslimane).

Da nje bilo HZ HB (kasnije i Hrvatske Republike Herceg Bosne  i Hrvatskog vijeća obrane Bosna i Hercegovina se ne bi obranila 1992. od velikosrpske agresije niti bi u agresije muslimansko-bošnjačke Armije Republike Bosne i Hercegovine opstali obranjeni prostori s hrvatskom većinom u Bosne i Hercegovine. Obrana hrvatskog naroda u BiH (i njezine vojske Hrvatskog vijeća obrane) svojim otporom umnogome je doprinijela i obrani Republike Hrvatske.

Da nije bilo Hrvatskog vijeća obrane veliko je pitanje bili uopće opstali Hrvati u BiH (i sama Bosna i Hercegovina) kao što je i veliko pitanje kako bi, u tom slučaju, izgledala Republika Hrvatska.

 

Epilog:

Svi pripadnici Hrvatskog vijeća obrane koji su suočeni s istragama, optužnicama ili suđenjima uglavnom su (zbog nebrige hrvatskih dužnosnika i institucija u BiH i institucija Republike Hrvatske, koje bi trebale brinuti o njima) prepušteni  sami sebi (kao da su vodili privatni rat).

Udruga Hrvatska zvona/Foto: obican.info