Kako se uspraviti i podignuti glavu, ako je netko godinama nezaposlen, ako se prijateljstvo, velika ljubav ili brak raspadaju…
(Lk 21, 25-28.34-36)
“I bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu…”.
Ovaj evanđeoski tekst spontano povezujemo uz svršetak svijeta. Međutim, mnogi ljudi doživljavaju svaki dan ‘male apokalipse’: preko noći njihova je sreća uništena, svaki dan stiži vijesti o katastrofama, ratovima i nevoljama u različitim dijelovima svijeta. U današnjem evanđelju Luka govori o dolasku Sina Čovječjega. Apokaliptičke slike iz evanđelja samo su kulisa, zastor, za radosno iščekivanje Sina Čovječjega: “Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približava vaše otkupljenje!”
‘Uspravite se i podignite glave!’ Kako? Nije to tako jednostavno! Kako se uspraviti i podignuti glavu, ako je netko godinama nezaposlen, ako se prijateljstvo, velika ljubav ili brak raspadaju… Nije se lako uspraviti i podignuti glavu, ponovno imati povjerenje u ljude, ako smo bili duboko povrijeđeni i razočarani. S druge strane, osjećamo da nas obeshrabrenost i malodušnost iznutra uništavaju. Treba nastaviti živjeti. Čak i nakon gubitka naših voljenih, moramo se opet moći uspraviti, podignuti glavu, iznova započeti, vratiti se svakidašnjici. To nije moguće bez pomoći i podrške naših bližnjih. Jesmo li doista jedni drugima podrška, oslonac u teškim životnim situacijama? To je pitanje koje bi nas trebalo pratiti tijekom došašća.
‘Uspravite se i podignite glave!’ Isus tako govori jer računa s Bogom. Ima pred očima Božja obećanja. Otvoren je budućnosti. Na vjeronauku smo učili da se židovi i kršćani razlikuju po tome što židovi još očekuju Mesiju, dok su kršćani prepoznali i povjerovali da je u Isusu došao očekivani Mesija. No, postavlja se pitanje: Jesmo li zbilja već ‹otkupljeni›? Je li čitav svijet spašen? Svakidašnje iskustvo potvrđuje da ne živimo u ‹otkupljenom svijetu›. Kako onda Isus može reći da se “približava naše otkupljenje”?
Kao kršćani vjerujemo da je Isusovo otkupiteljsko djelovanje prisutno u našemu svijetu. Ali, dokle god traje ljudska povijest, traje i vrijeme grijeha, smrti, bolesti, podjela, u Crkvi i u svijetu. Zato i mi kršćani, poput nekoć pobožnih židova, očekujemo konačno otkupljenje.
Kategorija otkupljenja označava globalno spasenje. Govoriti o otkupljenje, znači, drugim riječima, govoriti o oslobođenju, solidarnosti, ulasku u novi život, humanizaciji. Pojam ‘otku-pljenje’ uključuje i politički i ekološki vid spasenja. Ono je oslobođenje od svih oblika ekonomskog izrabljivanja, političkog ugnjetavanja, od bilo kojega oblika nasilja prema ljudima i prirodi… Stoga se Kristovo otkupljenje uvijek događa kada mi vjernici angažirano djelujemo za opće dobro i suosjećamo s ljudima u nevolji.
Fra Anđelko Domazet
{youtube}uBFBsrlWgW0{/youtube}
Podigni glavu! To je došašće!
Poseban Isusov savjet: on naviješta loša vremena, katastrofe velikih razmjera. I baš u tim lošim vremenima trebamo se uspraviti i podignuti naše glave. Dakle, uspravan hod i glavu gore!
Kako to spojiti: upozorenje na katastrofu i uspravan hod?
Današnje evanđelje na prvu nedjelju Došašća upravo je “sašiveno po mjeri” za naše vrijeme. Isus naviješta prirodne katastrofe. Mi ih doživljavamo: zatopljenje zemlje, mnoge snažne oluje, tsunami. I sve je povezano sa strahovima za budućnost.
Upravo u tim vremenima trebamo se uspraviti i glave podignuti. Ne da bi sami sebe hrabrili. Ne kao oni koji krize prikazuju bezazleno i živahno dalje umuju. Razlog za ovakav uspravan stav u vremenu koje pritišće je drugi: upravo u vremenima krize Bog osobito pokazuje svoju blizinu. Krist je u nevolji naših dana tako blizu kao što dugo nije bio. Stoga ne trebamo ići okolo očajni i neutješena lica. Isus spominje razlog nade: “Vaše otkupljenje je blizu!”
Ostati uspravan i pun nade u teškim vremenima, to ne ide samo od sebe. Isus spominje dva uvjeta, da bi uspio jedan takav stav: Ne dajte se uzdrmati i potresti od briga svakidašnjice! I: ne bježite u pijanstvo, u omamljujuće zabave! Obje opasnosti su danas osobito velike. Svakidašnje brige mogu nekoga gotovo požderati: problemi odnosa, slučajevi dugovanja, radni stres, nesigurnost posla, itd. Tada prijete bijeg u alkohol, strast interneta, rasipanje dragocjenog vremena pred televizorom, kratko: samoobmanjivanje, da izbjegnemo svakidašnjem teretu.
Stoga Isus daje još jedan pozitivan savjet: “Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.” Moljenje je najbolji put do slobode. Vrijeme koje sebi uzimamo za moljenje, nikada nije izgubljeno. U molitvi stvari bivaju jasnije, strah slabi. Molitva daje mir srcu. Jasnije ćemo vidjeti i imat ćemo više povjerenja.
Prva svijeća na adventskom vijencu najavljuje nam: Božje svjetlo zasja kao putokaz kroz Došašće i poziva nas da pažljivo slušamo Božju riječ i slijedimo ga u djelima ljubavi. Tako kao što je Djevica Marija sva bila spremna za radosnu vijest, tako se i mi želimo otvoriti i kazati Božjoj ljubavi: “Neka mi bude po tvojoj riječi”.
Nije li svaki dan, svaki čas, svaki trenutak jedan poziv za susret s Bogom? Ne želi li Gospodin Bog sasvim osobno doći k nama – u svakoj minuti našega života?
Danas je prva nedjelja Došašća. Došašće znači: Božić se bliži. Zaboravimo uobičajeni stres. Božić znači: otkupljenje je blizu! Dakle: Podigni glavu!
Fra Jozo Župić
Franjevci-split.hr/TN
