Čuvam uspomenu
Na Tebe…
Kao gutljaj
Hladne vode
Ili možda
Miris
Vruće kave.
Blizu si.
Nestvarno
Stvarna…
Kao da nikad
Nisi ni
Otišla…
Gledam
Pticu u letu…
Čuvam uspomenu
Na naš zadnji zagrljaj
I pitam se
Je li mogao biti
Malo jači
I duži
Da me drži i dalje…
Da mu se vraćam
I vraćam…
Tvoje slabe ruke…
O, kako su samo bile
Jake…
Ćutim ih i danas…
Gledam
Pticu u letu
I vraćam se
Tvom
Zagrljaju…
Toplina.
Pramen kose.
Oko zadržava suzu
Za poslije.
Usne u nesigurnom
Osmijehu.
I tvoje slabe
Ruke
I moje
Još nemoćnije
Ruke…
Zagrljaj…
Gledam pticu
U letu…
Hoće li se vratiti?
Kad će se
Vratiti?
Volio bih…
Nek’ se opet vrati…
Kad raširi
Krila
Da me opet
Podsjeti
Na Tebe…
Autor: fra Željko Barbarić
www.tomislavnews.com
