Ovih dana je u vlastitoj nakladi objavljena četvrta zbirka pjesama autora Josipa Leutara, koji živi u Zagrebu, a rođen je na Duvanjskom polju, u selu Stipanićima.
Zbirka pjesama “Mirisi uspomena” četvrta je Leutarova knjiga pjesma, u njoj je više od 100 pjesama napisanih posljednjih godina. Prva zbirka nosi naslov “Duvanjsko polje”, druga, “Duvanjski vjetrovi”, treća knjiga pjesama je “Ti lijepa ženo”, a u ovoj četvrtoj “Mirisi uspomena” Josip Leutar “otvara vrata svoga srca, pružajući čitatelju intiman pogled u svijet ispunjen ljubavlju, sjećanjima, tugom, ponosom i nježnošću.
Kroz više od stotinu pjesama autor nas vodi kroz pejzaže djetinjstva na Duvanjskom polju, susrete sa starim prijateljima, radost obiteljskog života i nježne trenutke s voljenom ženom.
Leutarova poezija je jednostavna, iskrena i životna, ona ne traži velike metafore, jer snagu nalazi u autentičnosti osjećaja. Svaka pjesma je odjek jednog trenutka, jedne misli, jedne uspomene-nježan, ali snažan podsjetnik na ono što nas čini ljudima”, piše u recenziji na koricama knjige.
Leutar u svojim lirskim pjesmama najčešće pjeva o zavičaju, iz kojega je otišao kada je imao 15 godina, a život ga je nosio od Banjaluke, Sarajeva, Osijeka, Hamburga…Bio je uspješan poduzetnik, a danas živi kao umirovljenik u Zagrebu i osnovno mu je zanimanje pisanje pjesama.
Josip je relativno kasno otkrio darovitost stvaranja, pisanja pjesama, kako sam kaže “zahvaljujući” samoći u koroni, pa ne čudi da najčešće piše o zavičaju, djetinjstvu, ljepotama duvanjskog kraja: polja, brda, planina, rodnoga sela, o duvanjskoj jakoj buri ili cvjetnom Duvanjskom polju…
U njegovim stihovima osjeća se nostalgija, počesto je to za selom i osobama kojih više nema, a svoja osjećanja Leutar iznosi na dlanu, bez uljepšavanja, bez tajnovitosti, rekli bismo onako kako ih oči vide, a duša osjeća.
Nećete u Leutarovim stihovima naći filozofije, niti neke prikrivene čežnje, sve je jasno na prvo čitanje.
Uz čestitku gospodinu Leutaru na novoj knjizi i preporuci za čitanje, objavljujemo dvije pjesme iz nove zbirke “Mirisi uspomena”:
NAŠA RIJEKA TIHO TEČE
Naša rijeka, dobra stara
Sada sa mnom progovara,
Hoće nešto da mi reče,
Naša rijeka tiho teče.
Na obali sjedim, gledam,
Mislima se mirno predam,
Da, bile su ljetne noći,
Čekao sam kad ćeš doći.
U zagrljaj naš medeni
Lagano se predaš meni,
De pričaj mi, rijeko draga,
Što je bilo lijepo tada.
Rijeka k’o da odgovara
Spominje vremena stara,
Ti i ja pod svodom zvijezda,
Ljubav, vječna , čista nježna.
SUNCE IZNAD VRANA
Izlazi sunce iznad Vrana
Da me grli razdragana.
Daje mi snagu, daje mi volju,
Sunce mi čuva sreću moju.
A kada mjesec po noću dođe,
Srce mi kucati mirnije pođe.
Sa svojom zvijezdom kada se nađe,
Mirnoća noćna mene snađe.
Jutrima budim se dobre volje,
Kada ugledam Duvanjsko polje.
A kada pogledam naše planine,
kao da poletim u velike vidine.
I sve to doživim u duvanjskom kraju,
U mome voljenom zavičaju.
Svuda sam bio, svuda išao,
Duvanjsku ljepotu nisam našao.
www.tomislavnews.com
