Branko Šteko, ratnik u Domovinskom ratu, rodom iz mesihovačkog zaseoka Bučići u duvanjskom kraju, već 28 godina u gastarbajterskom stanu u Njemačkoj, na počasnom mjestu drži poveći kamen, nepravilnog oblika, koji je dovezao iz Bučića.
Baš pravi kamen za “pritisnut” kupus u kaci?!. Bila nam je prva pomisao kada nam je Branko večeras poslao fotografiju kamena.
“Ne, ne, ne kiselim ja ovdje kupus, taj kamen me podsjeća na rodni kraj, na Bučiće. Podsjeća me na pokojnog ćaću, ratara koji se namučio i orući i s kamenom radeći.
I tako svaku večer kad dođem s posla, gledam u taj kamen, šuti kamen, šutim ja…i tako dani prolaze u tuđini. Vozio sam ga 1200 kilometar i baš za vezan za taj kamen. U posljednje vrijeme intenzivno razmišljam vratiti se u domovinu, a svakako ponijeti i svoj kamen, dragocjeniji od dragog kamena”, piše nam večeras Branko Šteko, a mi ne znamo šutjeti, nego ovu priču, poruku odmah podijelimo, jer znamo da mnogi razumiju ovo što Branko piše.
Branko Šteko sa suprugom i kćerkama u Nürnbergu
Branku želimo da se živ i zdrav sa obitelji vrati domu svome, ponese i svoj kamen i uživa u šetnji rodnim krajem, po kamenju, po livadama na kojima je prohodao, a sigurni smo da svaki od naših u tuđini ima sličnu priču, pa sutra objavljujemo još jednu.
www.tomislavnews.com/Ljuba
