Danas (11.travnja, 2026.), a subota je osvanula oblačna i maglovita uputili smo se poslom u Tomislavgrad, samo nešto odnijeti kumu, ali…Kako to obično bude kod radoznalih fotografa morali smo nešto i snimiti, nama je na u duvanjskom kraju sve zanimljivo, široko polje okružene planinama posebno. Zanijeli se i stotine fotografija snimili, snimili i nekoliko videa, a onda se nebo razvedrilo, pa smo još poneku vedru, a onda krenuli natrag, kući, a imali smo mnogo posla uraditi danas. Vozimo tako i ponešto snimamo, ali nam se pri kraju sela Brišnika ukaza široki put koji skreće lijevo, u polje, pa odlučimo malo snimati s toga puta. Nismo daleko odmakli kad nam na put stane muškarac, pozdravljamo se, upita što radimo u rano jutro po polju.
Proljeće je, radi se na Duvanjskom polju!
“Lijepo, imate što i snimiti, a sada idemo kod nas na doručak ili kako se to ovdje kaže na rakiju i kavu”, ljepšu dobrodošlicu nismo mogli poželjeti, iako smo se sto puta uvjerili da su Duvnjaci odlični domaćini, a Duvanjke najbolje domaćice. Nismo mogli odbiti, unatoč žurbi, pa nas Ante (upamtio ime pri predstavljanju) uvede u jednu od tri gotovo jednake kuće okružene gospodarskim objektima, garažama, a sve u polju, ispod magistralne ceste Tomislavgrad-Posušje.
Uskoro se za stolom nađe dio brojne obitelji trojice braće Tomić, na kući Markotić: Ivan, Ante i Drago, svi roda Mijatova, a učas se na stolu nađe svega blaga Božjega, nude nas, kažu sve je njihovo, sve zdravo, sve domaći uzgoj, sve djelo njihovih ruku: i odličan pršut, pečenica, kobasice, domaći mladi sir…Malo se stidimo, ali ne možemo odoljeti, a priča poteče k’o bistra rijeka. Poznajemo iste osobe, oni svi, i muškarci i njihove supruge, njihova djeca, svi vole raditi, pa u obiteljima vlada mir što je danas rijetkost. Drugom prilikom ćemo neke od tih naših zanimljivih priča zapisati, jer naši domaćini znaju za svaki predmet čemu je služio, od kuda je, pa razliku između bozavaca i papa, zovnice i njihova različita uporaba…Domaćini nas vode u veliku prostranu prostoriju-to je njihov privatni muzej, a ima se što i vidjeti, pa pogledajte!
Zahvalili smo domaćinima oduševljeni da još ima ovako složnih velikih obitelji, a oni nam rekoše da su njihove kuće uvijek otvorene za prolaznike, namjernike, dobre ljude, prijatelje, za sve imaju lijepu riječ, a mnogi i svraćaju. Obećali i mi svratiti na dulji posjet, iako ni ovaj nije bio kratak, oduljilo se, neprimjetno, kako vrijeme brzo prođe s dobrim osobama!
Dio složne obitelji TomićMarkotić
www.tomislavnews.com/Tekstfoto i video: lj./Tomislav Raič
