LJUBUŠI OPOŽARENOJ
Kad izgore tvoje šume i tvoji pašnjaci.
Kad se planino naša polugola do kraja ogoliš.
Kad vjetar raznese pepeo naše ljubavi sve do mora.
Kad se i duh naših težaka sažeže, Pakline će biti ime svakom tvome vrhu i od svake tvoje kose ostat će vječni ugarak u srcu mome.
Ostat će ruka jedna nevidljiva visko podignuta
i u ruci baklja da osvjetli propast koju nam je namijenio netko .
Pomilovat ću ti svaku novu vlat, omirisati svaki novonikli cvijet, kovilja strukom zakititi se,
i pozvati da se vrati ugušenih ptica cvrkut.
U krošnjama tvojim što listati više neće
nek mu se tuži vjetar u noći a
težinu tvoje mrtve zemlje kao teret života
neka ponese taj netko.
Valja nam kao zaklon potražiti napuštene vučje jazbine.
Jer;
Došle su pasje vrućine.
Došlo je pasje vrijeme.
Pasji ljudi dođoše.
Autor: Ante Miškić Vabec
www.tomislavnews.com
