LJETO NA ODLASKU
Kasnopopodnevni sat.
Na obzorju sunce svlači žarki sjaj.
Kao maslac na vrućoj tavi topi se, klizi dan.
Po blagoplavoj nebeskoj podlozi
gotovo prozirni magličasti oblaci
miču se poput kulise iza zagrljenih glumaca ljubića u crnobijelom filmu.
Opržena, požutjela, polugola planina kao da ustaje da ugrabi sve manje svjetleću loptu.
Preko puta, u obližnjem drvoredu topola na povjetarcu titraju već blago požutjeli listovi.
Slamnta strništa u pokošenom polju odbačeno strče.
Negdje u zapećku moje misli drijemaju u tvom krilu.
U nekom kutu sobe prva slova
u učeničku bilježnicu utiskuje dijete.
Udolinom našeg sna muklo odlijže crkvenog zvona bam.
S prvim mrakom začuje su ćuk…ćuk..
Pogledaj ljubavi, ode još jedan dan.
Odlazi još jedno ljeto, zauvijek.
Lijepo je bilo nekad biti mlad.
