Lijeska je sredozemna kultura i izrazito heliofitna biljka. Vrlo je neobična voćka jer za razliku od drugih vrsta koje cvatu u proljeće, ona cvate zimi i to od prosinca do ožujka.
Korijen joj raste i razvija se vrlo plitko, u sloju od oko 30 cm. . Divlje vrste lijeske sasvim dobro rastu u kontinentalnom dijelu zemlje, uglavnom na proplancima i rubovima šuma, na lošim i siromašnim tlima. Životni vijek lijeske je od 70 do 100 godina, a plod donosi od 50 do 70 godina. Počinje rađati u trećoj ili četvrtoj godini, a u puni rod dolazi sa sedam ili osam godina. U punom rodu jedno stablo daje od 8 do 12 kg, a od ploda oko 50% otpada na ljusku.
Lješnjak spada u skupinu orašastih plodova i zahvaljujući svojoj velikoj popularnosti diljem svijeta zastupljen je u mnogim receptima i proizvodima. Koliko je popularan govori nam činjenica da se u svijetu svake godine proizvede preko 800 tisuća tona lješnjaka. Za njegovu popularnost ponajviše je zaslužan njegov specifičan slatkasti okus kao i visoke nutricionističke vrijednosti, piše u wikipediji o lijeski i lješnjacima, pa koga zanima više neka tamo potraži informacije.
Mi ćemo malo po naški o našim lišnjacima: Dakle, lišnjak je plod stabla liske, s kojim se malo tko u duvanjskom kraju nije susreo, jer raste po brdima, visoravnima, na rubovima šuma i uglavnom je samonikla, ili smo mi kao djeca tako mislili jer nismo vidjeli da je bilo tko sadio lisku niti brao lišnjake u vrtu, u dvorištu. Brali smo ih od Velike (15. kolovoza) do Male Gospe (8.rujna), a najbolji su bili, najzreliji, iza Male Gospe, samo što tada većina ispadne iz ljuske na zemlju, a miševi i vjeverice već ih pokupe i spreme pod zemlju, u grnu. A naći grnu i pokupiti zrele lišnjake za čobane je bila sreća, pa bi često po cijeli dan čuvajući blago po brdima tražili grne, haha.
Odnedavno se i u duvanjskom kraju sadi i uzgaja lijeska-liska i lišnjaci (pretpostavljamo neka druga sorta, pitomija od naših divljih koje beremo po brdima?!)) uglavnom, dobro rode iako u stručnim časopisima piše da uspijevaju do 600 metara nadmorske visine, a Duvanjsko polje je smješteno na oko 900 m.n.v. što znači da bi trebalo ispraviti i u wikipediji i stručnim časopisima. Uostalom, isto je i s vinovom lozom, grožđem.
Nasad liske, lišnjaka na Duvanjskom polju
A ove godine lišnjaci rodili “ko grožđe”, a mi smo snimile nasad lišnjaka na Duvanjskom polju, prema Sarajlijama, a znamo da nasada ima još ponegdje, što bi zahtijevalo malo više pisanja, što ćemo učiniti, potražiti nasade, kad prođu ove vrućine ili kad budemo tražili grne po šumarcima.
U duvanjskom kraju postoji vjerovanje da “Ako na svetog Iliju, Ilindan (20. srpnja) bude grmilo, lišnjaci će biti ucrvani, pa ih ne treba brati!” ili : “Kad lišnjaci dobro rode bit će oštra, hladna i gadna zima!”
Ilindan će uskoro, pa molimo svetog Iliju da po nebu ne voza vatrene kočije, da ne grmi na svoju svetkovinu, da nam lišnjaci, kad su već dobro rodili, budu i zdravi
www.tomislavnews.com/Lj. Đikić
