SRPANJ
Srpanj osviće sav u zlatu,
a zadnji svitac na počinak ode.
Oblak na nebu,
u obliku srca,
gledam ga,
Kao da kuca…
A vrabac sretan na obližnjoj žici
cvrkuće glasno,
doziva svoje,
dok sunce izranja iza brda
prostiruć’ poljem šarene boje.
Lastavica kruži i za njom mladi,
Cvrkut uzburkan, glasan,
najavljuju vrijeme.
Bit’ će sunca!
Neće bit kiše!
Jenjava cvrkut.
Sve opet diše!
Toplim dahom srpanjskog jutra,
udišem ljepotu
ne misleći o sutra.
Miriše žito, rosna djetelina.
Šarena livada bojama polivena,
u najljepšu haljinu odjevena,
vjetrom jutarnjim
se lagano njiše,
cijeli horizont jednako diše,
pogledom pratim čudesan ples
što smiruje i miluje…
Nebo Zemlju dodiruje.
Sunce prelazi prag
ostavljajući još jedan trag.
prvog srpanjskog jutra.
Autorica: Irmgarda Ćurčić
