Tragom pronađenog polomljenog križa: partizanski zločin i kulturocid nad obitelji Grgić iz Omolja.
Na području današnje općine Tomislavgrad tijekom drugog svjetskog rata počinjeni su brojni zločini, ali o njima se desetljećima šutjelo. Posebno o onima koje su počinili partizani. Gotovo da nema sela u kojem nije ostao njihov krvavi trag, bilo u ratnim godinama, bilo u poraću. Portal Omolje.com donosi istraživačku priču o jednome od njih – o zločinu nad članovima obitelji Grgić – Radoš iz Omolja i sustavnom uklanjanju dokaza, sve do nedavnog slučajnog otkrića.
2. siječnja 1943.: zarobljavanje i strijeljanje
Prema objavljenim podacima u Duvanjski žrtvoslov, u podacima za Omolje, partizani su 2. siječnja 1943. godine, u predjelu iznad Seonice, nedaleko od crkve, zarobili trojicu Omoljana:
• Ivana Grgića – Radoša, zvanog Kovač (1876.),
• Petra Grgića – Radoša, zvanog Pepica (1912.),
• Antu Crnca, zvanog Biskup (1912.).
Starac Ivan strijeljan je na mjestu zarobljavanja. Njegovo tijelo sutradan je pokopano na mjesnom groblju Radoševina. Petar i Ante odvedeni su u tada partizanima okupirani Duvno. Nakon ispitivanja i mučenja, iste večeri pogubljeni su na groblju Karaula – bez suda, bez ikakve presude.
Kada su partizani nekoliko dana poslije bili protjerani iz Duvna, na Karauli su pronađena njihova tijela, zajedno s drugim žrtvama. Zbog zime i nepovoljnih uvjeta, pokopani su upravo ondje, na Karauli.
Borba za sjećanje: križ koji nije smio stajati
Obitelj ubijenog Petra Grgića odlučila je obilježiti njegovo grobno mjesto. Podignut je kameni križ, s jasnim natpisom: ime, prezime i rodno mjesto – dokaz postojanja i dostojanstva žrtve.
No, nakon završetka rata i uspostave komunističke vlasti, uslijedila je druga faza zločina – brisanje tragova. Križevi podignuti na mjestima gdje su partizani činili smaknuća sustavno su uklanjani. Time se, uz kulturocid, pokušavala izbrisati i sama istina.
Otkriće nakon 80 godina
Sve bi možda ostalo zauvijek prešućeno da prošle godine nije započela gradnja Gradske mrtvačnice na Karauli. Tijekom radova, dio starog zida oko groblja uklonjen je, a kameni blokovi poslužili su za zidanje ogradnog zida kod jedne vikendice na Svinjači.
Tamo, u hrpi kamenja, jedan je blok privukao pažnju: na njemu je jasno pisalo „Grgić, Omolje“. Izvađen je iz hrpe kamenih blokova, očišćen i pročitan. Bio je to donji dio križa s imenom Petra Radoša Grgića – Pepice, ubijenog 2. siječnja 1943. godine.
Kamen je odmah prepoznat zahvaljujući Petrovu unuku, Petru Grgiću „Lekušiću“ iz Omolja. Ironijom sudbine, čovjek koji je pronašao križ ujedno je oženjen unukom ubijenog Petra. Tako je, nakon više od osam desetljeća, komad kamena progovorio istinu koju je vlast nastojala zatrti.
Dvostruki zločin
Ovaj slučaj pokazuje jasnu genezu dvostrukog zločina: prvo ubojstva nevinih civila bez suda i presude, a zatim i brisanja njihovih grobnih obilježja kako bi se uklonili tragovi. Tek slučajno otkriće omogućilo je da istina ponovno izađe na svjetlo dana.
Zločin i kulturocid nad obitelji Grgić iz Omolja nisu tek epizoda iz lokalne povijesti. Oni su dio šire slike o načinu na koji je nova vlast oblikovala sjećanje – selektivno, prikrivajući jedne žrtve, a ističući druge. A svaka neobilježena grobnica i svaki uklonjeni križ ostaju nijemi svjedoci da povijest nije ispričana do kraja, piše Omolje.com
www.tomislavnews.com
