SUHOPOLJSKI OLTAR
Kupresom se šetam a duša mi pati
Visoravni draga, gdje su ti Hrvati
S Plazenice ratnik sitno korača
Zanijemio Stožer od boli i plača
Zastani ratniče, poznajem ti muku
Čim u desnoj brate, nosiš lijevu ruku
Kaži viteže od kose kovanice
Gdje su grobovi sa Visoravni djece
Bolna glaca zajeca, mnogi su mrtvi
Suzu kanu ,pa okrenu Gospinoj crkvi
Od Gospe, gradu kreni, do šesto broji
Na tom mjestu leže sokolovi tvoji
Krunicom ratniku u život vratih volju
Sa suzom u očima krenuh Suhom polju
Gospe, dok kamen plače, a zvono šuti
Pogledom sa neba braći me uputi
Prije nego krenuh, jedna suza kanu
Kamen na kamenu, otvori mi ranu
Bijedo bijedna, misliš li mrijeti
Otkud snaga, Bogu kuću raznijeti
Oče naš kličem, a u duši bespuće
Zdravo Marijo, što li je kod Botića kuće
Suhim poljem, tiho koračam u sjeti
Gospe draga što li će oko vidjeti
Sa rosne zemlje, plamti miris krvi
Iz pješčana brežuljka, javi se glas prvi
Suhopoljski oltar, tužnim glasom jeca
Kupresu moj slavni tu ti leže djeca
Krvi krvi moje, srce srca moga
Životom nas branili u ime Boga
Pred oltarom stojim, nebu pružam ruke
Kaži zemljo kakve ih stigoše muke
Evo da ti kažem, prijatelju mili
Tu snuju oni, što za slobodu, krv su lili
Heroja svakoga, neka se ime slavi
Pričaj u kući da se ne zaboravi
Pod Mašetom, prve suze kanuše s lica
Padoše Ante Franjkić i Mićunov Ivica
Nadvila se tmina Mrnjašico na te
Izdahnuše, Grgić Željko i Bilanov Mate
Od granate jedne groblje poveliko
U istom rovu ostao i Svalina Niko
Podno Donjeg sela, zaplakaše Lipe
Kod Hrvatskog doma kleče Klepić Stipe
Peranova kuća našu povijest piše
Dragunca i sina Boška nema više
Preko noći nesta obitelji časne
Čim tražimo žene poruke su jasne
Tu vam nije mjesto poruka je vraga
Ružici i Luci još nema ni traga
Nema ni Perana, u srcu srasta rana
Jedan cvijet pupa iza našeg Zorana
Sedam duša ode iz jedne kuće naše
I prva žrtva Peranov zet bijaše
Mrtvico rijeko ,sestro progovori
Kakvu tugu kriju starog Džine dvori
Dušmani kleti usred bijela dana
Pred očima majčinim ubiše Slađana
Dijete je slavno i od dična je trsa
Bol bije očeva,bratova i sestrina prsa
Vrisak jalni Bricinu ulicu dere
Što to bješe mili brate Laufere
Od krvi, na pravdi Boga nasta tmina
Probodoše njega i Marka Starkina
Krv pravedna to bolna je istina
Odvedoše pa ubiše i Mirka Vladina
Stražbenico moja oko tebe žica
Zašto suze liju Perkanova dica
Stožerski vihor lomi ranjene duše
Marko Aničić dijete je Romuše
Progovori Marko sa Stožera sine
Kojeg roda sokol ode u visine
Sa Visoravni naše krvav vjetar puše
Neđin spomenik pokupi mnoge duše
Ćićo ratnik bio, a spomena mu nigdje
Kada brat Zvonko pade da li ga vidje
Dok hladne kapi kiše vjetrobran rose
Nesta oca Frane i majke mu Bose
Oko Ćaginih kuća križna li puta
Pamtimo Mirka Čička i Nedu Buluta
Srca bila velika, al’ iskustva plitka
Tu smo izgubili i Antu Čička
Zbog ratnika slavnih srca nam se lome
Al’ sjetimo se i Lozančića Tome
Mladoga ratnika žalosna mu majka
Ostala je kasnije i bez sina Zdravka
Puste kuće ni svijeća ne gori više
I Darku Lozančića dušmani ubiše
Da će toliki pasti nitko nije snio
I Karlo od Hercega sa njima je bio
Plazenico krvava ti desna strana
Tu smo ostali bez našega Ćolana
Krv se slijevala niz obronke tvoje
I Marko Čolić zaslužuje spokoje
Naši su ratnici usred bijela dana
Vidjeli gdje ubiše Šimić Marijana
U gradu, tri ratnika mukom utihnuše
Dragan Kusić i Pipa ne dišu više
U beharu bitke izgine se glatko
Tu je negdje pao i Turalija Matko
U društvu vitezova jedna dama snuje
Braćo draga i Ivanka sa Vama tu je
Gospojina u tuđini, Bog se slavi
Josip Lozančić spokojno nas ostavi
Putujući svom domu, od plavog mora
Turalija Perici ne svanu zora
Vragu bilo malo i ne bi mu dosta
Kod Uskoplja grada izginu nam Kosta
Hej mladosti, što si tako hitra bila
Da nisi sa nama bi bio i Igor Vila
Otvori se zemlja za bijela dana
Uzela Božu i Vrgoč Marijana
Na pragu pobjede i vrhuncu snage
Tužno smo ostali bez Turalija Drage
Pobjeda se korača, barjak se njiše
Suza kaplje ni Zvončića nema više
Poginuo Željko, bol i krici se čuju
Žena i dvije kćeri za njim tuguju
Veliki ste i svakom pamtimo ime
Spomenik je HVALA i dičimo se njime
Svakome od Vas po dio nekoga retka,
Uskrsa nema braćo bez Velikog Petka.
(Perica Romić)
www.tomislavnews.com
