Kad ti je stvarno teško — počni prati pod rukama.
Bez rukavica. Baka Mara je uvijek govorila: „Treba spustiti glavu u tijelo.” Osjetiš hladnoću vode, prljavštinu, otpor, umor u dlanovima — i polako vraćaš kontrolu. Ne radi se o redu u stanu, nego o uzemljenju. Dok si samo u mislima — zarobljen si u strahu. A kad si s krpom i kantom — vraćaš se u sadašnji trenutak.
Prije važne odluke — prespavaj je tri noći.
Ne jednu. Tri. Prve noći vladaju emocije, druge se javlja strah, a tek treće počinje razmišljati razum. Pogledaj iskreno: koliko si puta požalio što si požurio? A koliko puta — što si pričekao? Upravo tako. Mudrost je i sposobnost da ne reagiraš odmah.
Ako se ne možeš razbuditi — polij stopala hladnom vodom.
Ne cijelo tijelo, ne herojsko zimovanje. Samo stopala. Baka je govorila: „Tada se povezuješ sa zemljom.” I stvarno — tijelo se budi, glava prestaje plutati, nestaje ona čudna vata u mislima. Jednostavno, a djeluje.
Kad više ništa ne pomaže — počni nešto pržiti na tavi.
Bilo što. Čak i ako nemaš apetita. Zvuk, miris, toplina — to je za mozak signal sigurnosti. Nešto poput: „Ako kuham, znači da živim.” Provjereno. Djeluje bolje od mnogih meditacija. Pogotovo onih dana kad se sve raspada.
Ako te sve živcira — izađi iz kuće i hodaj dok se ne umoriš.
Bez telefona, bez cilja, samo ravno naprijed. Ne bježi od problema — izvedi ih u šetnju. Baka je znala reći: „Ljutnja je snaga. Treba je sagorjeti, a ne gušiti.” Što joj prije dopustiš da prođe kroz tijelo, to će prije nestati. Bez vikanja. Bez ranjavanja sebe i drugih.
Tako upravo mudrost starijih — tiha, praktična, bez velikih riječi — i danas nas zna spasiti. Ponekad učinkovitije od svih priručnika na svijetu.
(Nepoznat autor)
www.tomislavnews.com/S.Ivan Horvat/FB
